Profesionalizacija vlasništva
Ako se ne varam u godini ovoj ulazim u dvadeseto leto prvo poznanstva, a zatim i prijateljstva, sa Borisom Popovićem. Dokaz je moje davnašnje teze da sem poslovnih prijatelja postoje i prijatelji iz posla. Istovremeno je i pokazni primerak izuzetka da sjajan preduzetnik može biti i vrhunski menadžer, a kakav je skoro pa renesansan garantujem da može da bude i univerzitetski profesor (za sve što nije pitajte gospođu Popović). Ponekad, retko, uspem da ga privolim da mnoge mudre stvari koje zbori na papir stavi. Raspisao se imenjak moj, i da bi predstavio svoj model životnom ciklusa osnivača prvo je dodao dinamičku interpretaciju McKinsy 7-S modela, pa objasnio "Model profesionalizacije tvrtke, menadžmenta i vlasništva i prijenosa poduzetništva, upravljanja i vlasništva". Mučio sam se i uživao i na kraju sa autorom ispregovarao skraćenu verziju koji je objavljen u Adizes SEE Magazinu broj 71, čiji sam ponosni urednik. Bojim se da će i skraćen tekst biti predug za veći deo publike te delim jedan odlomak posebno zanimljiv za sve one koje zanima generacijska tranzicija od osnivačeve ka porodičnoj kompaniji.
B.V.
PROFESIONALIZACIJA VLASNIŠTVA
Najčešći uzrok neuspješnog prijenosa vlasništva nisu ni neprofesionalizirana tvrtka ni neprofesionalizira menadžment, nego neprofesionalizirana uloga vlasnika.
Profesionalizacija vlasništva znači:
• Prijelaz s osobne kontrole na governance (vlasnici definiraju pravila i prate njihovu provedbu).
• Odvajanje vlasništva od operativnog upravljanja.
• Prihvaćanje institucionalnih, a ne osobnih autoriteta.
Njene posljedice su:
1. Prijenos vlasništva (decentralizacija vlasništva) – dešava se povećanjem fleksibilnosti preko smanjenja pojedinačnog udjela u vlasništvu i ulaska novih suvlasnika koji donose novu energiju i ideje koje mogu firmi omogućiti novi zamah i osigurati dalji rast i razvoj.
2. Institucionalizacija vlasništva – dešava se povećanjem kontrole na način da više vlasnika kroz nova partnerstva više i bolje vide, a to smanjuje rizik i povećava dugoročnu opstojnost kroz konstruktivni konflikt među partnerima.
Ako se vlasništvo dijeli prije nego što su vrijednosti redefinirane i stabilizirane, ono ne decentralizira odgovornost – nego trajno zaključava neprofesionalne obrasce. Posljedica uspješne profesionalizacije vlasništva je interes vanjskih ulagača da postanu dioničari i investiraju u firmu, ali i zaposlenika da podjele sudbinu s tvrtkom i ulože ne samo svoj rad i znanje već i kapital u firmu, a to opet znači da su zajedničke vrijednosti dobro prihvaćene i ukorijenjene.
PRIJENOS VLASNIŠTVA NAJČEŠĆE PROPADA JER SE DOGAĐA:
• prerano,
• bez profesionalizirane tvrtke,
• bez zrelog menadžmenta,
• bez transformirane uloge vlasnika.
U takvim slučajevima vlasništvo postaje alat kompenzacije, a ne strateška odluka. Umjesto stabilnosti, organizacija dobiva suvlasnike problema.
VLASNICI, MOLIM UPAMTITE:
• Profesionalizacija tvrtke prethodi profesionalizaciji ljudi.
• Upravljanje se prenosi prije vlasništva.
• Nagrađivanje je posljedica sustava, ne njegov zamjenski alat.
• Profit se dijeli kada postoji odgovornost, ne očekivanje.
• Vlasništvo se dijeli tek kada postoje zajedničke vrijednosti.
• Najsporiji dio svake transformacije je vlasnik – i to je normalno
(ceo tekst „Životni ciklus poduzetnika“ u Adizes SEE Magazinu broj 71 koji možete preuzeti na https://adizes.eu/asee-magazin-br-71/ )
Boris Popović, predsjednik Uprave Alarmautomatika, Rijeka, vanjski suradnik Adizes SEE